09. 03. 2023.

Prekovremeni rad

prekovremeni rad

Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, a u tom slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje.

Prema Zakonu o radu puno radno vrijeme može iznositi najviše četrdeset sati tjedno. Rad koji je duži od punog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad.

Zakon o radu

Naime, člankom 65 ZOR-a propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno.

Iznimno od stavka 1 ovoga članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, poslodavac je dužan usmeni zahtjev pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.

Koliko zakonski smije trajati prekovremeni rad?

Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, a u tom slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje.

Postoje određene kategorije radnika kojima je prekovremeni rad zabranjen, odnosno ograničen. Tako je taj rad zabranjen maloljetnicima, a trudnice, roditelj s djetetom do osme godine starosti i radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile. Treba reći i da će inspektor rada zabraniti prekovremeni rad ako štetno utječe na zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika, odnosno ako se obavlja protivno odredbama navedenog članka.

Iz navedenog proizlazi kako poslodavac prekovremeni rad može koristiti samo u iznimnim i nepredvidivim situacijama koje nije mogao izbjeći, poput primjerice naglog povećanja opsega poslova s kratkim rokovima izvršenja. S druge strane, institut prekovremenog rada ne bi smio biti institut kojim se poslodavac svakodnevno koristi kako bi u svojem poslovanju nadoknadio nedostatak radne snage.

Kod prekovremenog rada poslodavac je dužan voditi računa i o činjenici da prilikom određivanja prekovremenog rada ne onemogući radnika u korištenju dnevnog odmora između dva radna dana od najmanje dvanaest sati neprekidno i tjednog odmora između dva radna tjedna u neprekidnom trajanju od najmanje trideset šest sati.

Više na seminaru: Specijalist za obračun plaća i kadrovsku administaciju koji će se održati 18. i 19.5.2023.